O meni
Služim crkvama kroz produkcijsku izvrsnost
Odrastao sam okružen služenjem. Moj je otac prvih deset godina mojeg života bio pastor za mlade. To mi je vrijeme u službi dalo temelj vjere, ali tek kad je Bog izveo mojeg oca iz službe, počeo je usmjeravati moje korake. Vratili smo se u moj rodni grad u Missouriju i tada sam se povezao sa svojom mjesnom crkvom.
Dva su pitanja promijenila tijek mojeg života.
Prvo: „Želiš li besplatnu hranu?” To me pitao učenik nekoliko godina stariji od mene kad mi je bilo 12. Kao dvanaestogodišnjak kakav sam bio, nisam oklijevao! Ono što nisam očekivao bila je kvaka… „Sad moraš snimati kamerom.” Tako su me uvukli u služenje na produkcijskom timu!!!! Ono što je počelo kao trik postalo je početak putovanja koje nikada nisam mogao isplanirati.
Drugo: „Kad bi mogao svirati bilo koji instrument, koji bi to bio?” Roditelji su me to pitali naizgled niotkuda, ali nekoliko mjeseci prije razmišljao sam: „Hm… bas-gitara djeluje zanimljivo.” Gledajući unatrag, Božja je ruka očito djelovala. U roku od šest mjeseci otkako sam je uzeo, svirao sam bas na našoj službi na Badnjak. Mojem je pastoru za štovanje bas-gitarist trebao toliko da je odlučio riskirati s četrnaestogodišnjakom koji je vježbao šest mjeseci. I, zahvaljujući onome što je Bog činio u mojem životu, uspjelo je te sam nastavio služiti u tom timu godinama!
Kad je došlo vrijeme za fakultet, četiri godine sviranja basa i sve veće zanimanje za to kako se zvuk ponaša u prostoru naveli su me da upišem studij glazbene tehnologije na Sveučilištu Central Missouri. Nakon diplome pokušao sam slijediti poziv u službu koji sam osjećao od malih nogu, ali Bog je neprestano zatvarao vrata. Jedina vrata koja su se otvorila odvela su me u korporativnu produkcijsku tvrtku Harvest Productions, gdje sam proveo tri i pol godine učeći kako produkcija zapravo funkcionira u stvarnom svijetu. Gledajući unatrag, bio je to jedan od najvećih darova koje mi je Bog dao. Bez toga nikada ne bih bio spreman za ono što je uslijedilo.
Ono što je uslijedilo bila je crkva Journey Church u Wisconsinu… prvi put da sam živio daleko od kuće i na mjestu gdje nisam poznavao nikoga. Bio je to kratak boravak od 18 mjeseci, ali vještine koje je Bog izgradio u meni u Harvestu stavljene su na kušnju kad je ostatak produkcijskog tima otišao u roku od 6 mjeseci od mojeg dolaska! Bog je bio vjeran, kao i obuka koju mi je dao. Ondje sam naučio dublje brinuti za ljude, ali i voditi produkciju u crkvenom okruženju gdje su resursi mnogo ograničeniji.
To me dovodi do mjesta na kojem me sada drži: video-tehničar u crkvi Abundant Life u Lee's Summitu, Missouri. Tako je… video-tehničar… ne audio. Bog ima smisao za humor. Ovih je nekoliko godina bilo najformativnije u mojem životu — duhovno, profesionalno i osobno. Rastezan sam na načine koje nisam očekivao i rastao na načine koje nisam mogao zamisliti.
Bog mi je bio vjeran na načine kakve nikad nisam očekivao. Ali kad bih cijelo svoje putovanje vjere morao sažeti u jednu rečenicu, bila bi to ova:
„Približite se Bogu i on će se približiti vama.” — Jakovljeva 4,8
Dok sam odrastao, borio sam se s dubokom nesigurnošću, ali bila je popraćena jednako dubokim ponosom. Živio sam po ideji da „loše društvo kvari dobre običaje”, pa sam ljude držao na distanci. Razgovarao bih sa svakim, ali nikad im nisam dopuštao da mi priđu preblizu. Tada je, neposredno prije zadnje godine srednje škole, Bog sve to poremetio kad me upitao: „Chase, kako možeš doprijeti do izgubljenih ako ne komuniciraš s njima?” To me pitanje potreslo do temelja. Tada se, kako kažem, rodio „sadašnji” Chase… otvoreni, onaj kojem je stalo do ljudi i koji ih pušta u svoj život.
Sljedećih desetak godina moja je vjera bila aktivna, ali nije puno rasla. Vidio sam rast, ali činio se sporim. Bog je, međutim, beskrajno strpljiv i čeka baš pravi trenutak da ti promijeni život.
Taj je trenutak došao jedne večeri dok sam čitao Bibliju i ništa iz toga nisam izvlačio. Nakon nekog vremena prešao sam u drugu sobu, sjeo na krevet, zagledao se kroz prozor u mjesec i jednostavno razgovarao s Bogom. Bez formalnog položaja. Bez uvježbanih riječi. Samo ja i On. U tom sam trenutku osjetio Njegovu prisutnost, ali to je pokrenulo i pitanje kojeg se nisam mogao osloboditi: Zašto se čini da iz molitve dobivam više nego iz čitanja same Božje Riječi?
S vremenom mi je Bog pokazao odgovor. On ne želi uglađenu, formalnu religiju. Želi tebe cijeloga. Tvoje sumnje. Tvoja pitanja. Tvoje strahove. Čak i ono što se čini preopasnim da bi se izgovorilo naglas ili donijelo pred Njega. Ali On to može podnijeti. Zapravo to želi.
Danas moja vjera i dalje raste, ali Bog me uči nečemu novom… da vjerujem pravednosti koju mi je već dao i da vjerujem da je uvijek prisutan čak i kad Ga ne osjećam. Ne moram imati svaki korak razrađen. Samo trebam biti dovoljno hrabar da koraknem prema Njemu i da vjerujem da će On voditi te korake.
On je uvijek prisutan u mojem životu i uvijek će biti!
Zabavno je promatrati kako te Bog mijenja iznutra prema van dok mu se približavaš. Zapravo, ovo je nešto što nisam ni naslućivao.
U svibnju 2025. otišao sam na svoje prvo misionarsko putovanje. Bilo je u Hrvatsku i bio je to moj prvi put izvan zemlje. Nisam znao što očekivati. Ono što sam zatekao bio je tim tako savršeno sastavljen da je to mogao biti samo Bog. Svaka je osoba imala razlog biti ondje. Svaki je dar bio potreban. Svako je srce bilo usmjereno u istom smjeru… prema ljudima Hrvatske.
Jedan mi je trenutak ostao u sjećanju iznad svih ostalih. Bili smo na crkvenoj službi i pjevali pjesme koje sam znao… ali na hrvatskom. Bio je to isti Bog. Bilo je to isto štovanje. Ali bio je to jezik koji nisam razumio. U tom sam trenutku bio podsjećen na duboku istinu: Bog je Bog svih ljudi, svih plemena, svih naroda, svih jezika. Uvijek sam u to vjerovao. Ali nikad to nisam osjetio onako kako sam osjetio u toj prostoriji u tom trenutku.
Dok sam bio ondje, jezik me fascinirao! Vratio sam se kući sa željom da naučim hrvatski. Tada sam si govorio da je to samo iz zabave, a ako ga Bog želi upotrijebiti, super!! Ali tijekom sljedećih mjeseci, kroz male doživljaje i neočekivana poznanstva, Bog je počeo okretati moje srce prema nečemu za što stvarno nisam mislio da ću ikad reći… „Želim se baviti dugoročnim misijama u Hrvatskoj.”
Sjećam se kako sam kao tinejdžer naglas rekao: „Nikad neću biti misionar. To jednostavno nije za mene.”
A sad evo mene — ne samo otvoren za to, nego to i aktivno slijedim.
Dok sam bio u Hrvatskoj, vidio sam stvarnu potrebu. Većina je protestantskih crkava mala. Nemaju resurse ni tehničko znanje da bi tehnologiju učinkovito koristile u svojoj službi. Želim biti taj resurs. Ne da uđem i govorim im što da rade, nego da budem uz njih. Da pitam za što je Bog usmjerio njihovu crkvu i otkrijem kako joj tehnologija može bolje služiti toj viziji. I time da budem mali glas jedinstva. Jedno smo tijelo u Kristu Isusu i bolji smo i učinkovitiji za Evanđelje kad radimo zajedno!
Bog još nije rekao „idi”. Ali noge su mi u vodi i promatram što će sljedeće učiniti.
=======
>>>>>>> f0f2652172ddacae393249e23d2f93da179ab8be